Proizvodnja plavca malog u tradiciji je obitelji Grgurević već stoljećima te seže od kraja 19. stoljeća kada su prvi vinogradi plavca maloga sađeni na vlastitom korijenu. Značaj vinove loze u obitelji Grgurević ali i na Pelješcu je velik, a to potvrđuje i činjenica da je upravo i samo bavljenje tom djelatnošcu hranilo i sljedeći naraštaj obitelji Grgurević.

Treba napomenuti da loza za razliku od drugih kultura (osim masline) čiji uzgoj na Pelješcu nije bio moguć, iziskuje velike napore, puno truda i ljubavi prema prirodi, tradiciji i poštovanju plavca malog, još uvijek neprikosnovenog kralja hrvatskih vina. U tu svrhu valja istaknuti način sadnje koji iziskuje krčenje neobradenih površina te izgradnju i obnovu tradicijski prepoznatljivih „meda“ koje predstavljaju spomenik ljudskoga rada.

Poštujuci prirodu i potencirajuci identitet Pelješca, a posebice položaja i terroira Krive njive, prati se razvoj i rast loze koristeci ekološke preparate koji pretpostavljaju zadržavanje posebitosti grožda. Sa ciljem kvalitativnog izdvajanja i razvijajući posebnost načina rada u vinogradu, fermentacija se prepušta autohtonim kvascima koji suvereno i najbolje predstavljaju efekt izvornosti. Vinogradi iz kojih dolazi plavac mali, prosječne su starosti 15 godina s time da se svake godine pomlađuje vinograd novim nasadima pronalazeći položaje kojima se loza vraća u koljevku Pelješkog vinogradarstva.